Školski su jezici sljedećih dana naveliko pričali o liku i djelu Kylea Gerrarda. Vijest o novom profesoru Bezjačkih studija munjevitom se brzinom proširila školom, a činjenica da smo nas dvoje u rodu postala je javna tajna. Učenici su bili oduševljeni njegovom opuštenošću i načinom predavanja kojim ih je uspio zainteresirati za gradivo, a učenice su zaljubljenih pogleda uz rubove pergamenta crtale srca.

Iako sam se radovala što ću viđati brata svakog dana, ubrzo sam shvatila kako bi bilo najbolje da nikada nije dobio to radno mjesto. Profesori su bili ljubazniji nego inače, često me moleći da prenesem njihove pozdrave bratu. Kao da se nisu viđali za profesorskim stolom tijekom obroka.


Kyle uvijek izazivao divljenje među ljudima. Imao je karizmu koju su drugi mogli samo poželjeti i bio je najbolje društvo, no nekako sam dobila dojam da ovoga puta svi, od profesora do učenika pretjeruju. Jednog me popodneva madame Princ prekorila nakon što sam knjigom pogodila grupicu djevojaka s treće godine koje su razgovarale o pokretanju fan kluba.

"Knjiga je najbolji čovjekov prijatelj, čuvatelj mnogih tajni kroz stoljeća, izvor znanja! Može vas biti sram gospođice Gerrard! Takvo ponašanje od vas nisam očekivala!", derala se iz sveg glasa mašući rukama. Na kraju sam se morala ispričati knjizi koju sam bacila i javno obećati da se to više nikada neće ponoviti.

"Još uvijek ne mogu vjerovati da si to učinila!", smijuljila se Zooey na izlazu iz naše spavaonice. Mrko sam je pogledala spuštajući se niz stepenice dok je Millicent samo odmahnula glavom.

"Ne sjećam se kada mi je zadnji puta bilo toliko neugodno. Zamisli, morala sam pričati s knjigom, hrpom papira! Ljudi će pomisliti da sam luda!", negodovala sam.
"I knjige imaju osjećaje, znaš?", po ramenu me potapšala Millicent prikrivajući smijeh rukom, a ja sam ljutito frknula nosom.

Nedjeljom uvečer društvena prostorija Gryffindora bila je krcata. Braća Weasley su zajedno s Lee Jordanom prvašićima predstavljala poboljšani model karameli bljuvalica što je kod mnogih izazvalo smijeh, ali i gađenje. Djevojke su sjedile da stolom i čitale ili pak sjedile ispred kamina veselo čavrljajući.

"Hej Madison!", do mene je poput Crvenkapice doskakutala Natalie McDonald.

"Bok.", odzdravila sam zbunjeno pošto pojma nisam imala odakle ova učenica četvrte godine za moje ime. Bila je omalena, kovrčave kose boje žita i zelenih očiju.

"Čuj, mene i moje prijateljice je zanimalo ima li profesor Kyle kakvu tetovažu. Znaš…na nekom skrivenom mjestu?", upitala me pocrvenjevši poput raka.

"Tetovažu? O da.", zastala sam i povisila ton glasa. "Kad mu je bilo osamnaest godina dao si je iztetovirati norveškog kukudrila i to na lijevom guzu!", uzviknula sam primijetivši da nas prisluškuje grupica djevojaka za obližnjim stolom.

"Stvarno?!", ozareno je ciknula smijući se od uha do uha.

"Ne!", graknula sam na nju tako da je cijela društvena prostorija naglo umuknula. Malena Natalie više nije izgledala prpošno već je bila vidno uplašena sa suzama u kutovima velikih očiju. Zacivilia je i otrčala do svojih prijateljica koje su je stale tješiti.

"Možda je bolje da krenemo na večeru, što kažeš Mad?", predložila je Zooey.

"Savršeno.", prihvatila sam njenu ponudu.

"Trebala si biti blaža prema njoj.", rekla mi je Millicent dok smo sjedale za gryffindorski stol u Velikoj dvorani. Naravno, nisam dijelila njezino mišljenje.

"Nisam ja kriva što je tako osjetljiva. Mogla sam još i jače viknuti, samo što nisam željela uznemiriti ostatak dvorca.", kiselo sam joj se nasmiješila dograbivši zdjelu s pire krumpirom i kiselim zeljem.

"Ja je razumijem. Nije u redu da je stalno opsjedaju zbog Kylea. Nije ona njegov menadžer ili nešto slično.", podržala me Zooey odlomivši komad medene pite.

Večera je protekla u mirnom tonu. Nisam se obazirala na ljude oko sebe već sam usredotočeno zurila u vlastiti tanjur. Krajičkom oka sam primijetila kako nam je Kyle na ulasku u dvoranu mahnuo, no samo mu je Millicent odzdravila. Kako je hrana s mog tanjura nestajala obuzimala me velika želja da krenem prema gryffindorskoj kuli. Pogledala sam Zooey, a zatim blizance koji su potvrdno klimnuli glavama. Baš kada smo htjeli ustati od stola, oglasio se profesor Dumbledore.

"Bio bih presretan kada biste ostali još samo trenutak.", nasmiješio nam se. Blizanci su glasno izdahnuli, a ja sam preko volje ponovo sjela na svoje mjesto. "Hvala. Dakle, vrijeme je da vam objavim jednu veoma uzbudljivu novost koja će vas zasigurno zanimati. Svi znamo koliko je školska godina teška za svakog učenika Hogwartsa i kako je malo pravih prilika da se opustite, stoga sam u dogovoru s profesorima odlučio organizirati bal za Noć vještica, naš najveći praznik. Dakako, tog dana ne bi bilo nastave kakvo bi se sve mlade dame stigle spremiti za tu posebnu večer.", na trenutak je zastao primijetivši uzbuđeni žamor djevojaka u Velikoj dvorani. "Naravno, preporučio bih vam satove plesa kod profesorice McGonagall pošto će prefekti otvarati ples. I naravno, ne zaboravite povesti partnera!", pljesnuo je rukama.

Učenici svih godišta grozili su se plesanja u paru dok su sve djevojke oduševljeno pozdravile tu ideju. Skrenula sam pogled prema stolu Ravenclawa gdje se Penelope snažno obavila oko Jamesova tijela i molećivim ga pogledom upitala nešto. Djelovao je dosta suzdržano, no klimnuo je glavom. Nisam ih čula, no znala sam točno o čemu se radi. Nedavno je izašao iz bolničkog krila, no na njemu su se vidjele posljedice bolesti. Još uvijek je izgledao slabo i umorno. Za vrijeme njegova oporavka posjetila sam ga još jednom, no nismo mnogo razgovarali. Bilo je zaista teško započeti razgovor, a čak i kada smo pronašli temu prekinula nas je grupica Ravenclawa koja ga je došla posjetiti. To mi je bio znak da odem.
Profesor nam je zaželio laku noć, stoga samo se svi uputili prema spavaonicama.

"Trebali bi se opustiti? Više ću biti pod stresom tražeći haljinu i loveći partnera na ples, nego na blok satu Čarobnih napitaka sa Slytherinima!", Zooey nije bila nimalo sretna Dumbledorovom objavom.

"Pa, nije spomenuo da moramo ići? Mislim, neće nas kazniti ako se ne pojavimo?", pokušala sam pronaći rupu u "zakonu". Millicent se nije previše obazirala na naše komentare i dala je naslutiti kako se ona zapravo raduje tom plesu.
"Sutra ću se baciti orijaškoj lignji, da me poštedi muka. Laku noć.", pod pokrivač se zavukla Zooey. Samo nekoliko minuta kasnije, spavaonicu je ispunilo hrkanje.

* * *

Tog je popodneva zubato sunce osvijetljelo žuti perivoj. Ptice su preselile u neke toplice krajeve, a hladno zemljano tlo krasili su suhi listovi smeđe i crvene boje. Vjetar se zavukao u gole krošnje drveća, a vjeverice su počele sa sakupljanjem žirova za zimu. Priroda je djelovala veoma mirno, no unutar zidina Hogwartsa nikada nije bilo življe. Pripreme za ples uvelike su se odvijale, a čopori djevojaka vrebali su potencijalne partnere za po njima «najljepšu večer u godini». Millicent se skrivala u knjižnici, zakopana među brdima knjiga dok je Zooey nakon ruča nestajala bez traga.
Svoj sam mir pronašla daleko od očiju ostalih učenika, uz sam rub Zabranjene šume na predavanjima Skrbi za magična stvorenja. Pošto nas je tek nekoliko slušalo taj, po mnogim najdosadniji, ali i najopasniji predmet mogla sam se posve opustiti. Hagrid nam je bio i više od profesora, a u njegovom društvu sati su uvijek bili zabavni. Nas, petero učenika, tri iz Ravenclawa i po jedan iz Hufflepuffa i Gryffindora mogli smo posve bezbrižno slušati predavanja i često smo imali dojam kao da nismo na satu već na nekom izletu u prirodi.

Hagrid bi nam svako malo poslužio čaj i kolačiće, koje smo probali samo jednom i zaključili kako je bolje ne biti pokusni kunić za Hagridova kuharska dostignuća. Udobno sam se smjestila na povećem panju, prekriživši noge i na njih položivši knjigu i pergament. Brzo sam zapisivala podatke o hipogrifu kojeg smo Cedric i ja proučavali proteklih tjedana. Ostalo troje Ravenclawa borilo se sa skupinom praskavih repana koji su narasli do metra i šezdeset centimetara. S tim smo se bićima susreli prijašnjih godina, no tek smo ih sada imali priliku bolje ih upoznati.

"Samo mirno Ced, dobra je to ptičica. Evo, daj mu ovo, može bit da je malo ogladnio.", Hagrid je hrabrio Cedrica koji je pokušao smiriti Kljunoslava. Jedno od glavnih pravila bilo je ; uznemirenog hipogrifa najlakše ćete umirit slasnim obrokom. Cedric je malo jače stisnuo uzde i oprezno primakao mrtvog štakora Kljunoslavu. Ovaj ga je oprezno ponjušio, a zatim u tili čas pojeo.

Nakon što smo zabilježili sve promjene na Kljunoslavu, morali smo se oprostiti s njim pošto se bližio kraj sata. Ustala sam s panja i pažljivo mu prišla. Polako sam se naklonila, a on je učinio isto. Umiljato je glavu približio Cedricovoj dok mu je on čistio krila. Sva stvorenja s kojima smo radili dobro su ga slušala, stoga sam dobila dojam kako ih on zaista dobro razumije dok sam ja ipak više bila sklonija teoriji nego druženju s njima.

"Šta nije krasan?", široko se osmjehnuo Hagrid na kraju današnjeg predavanja."Sad ću ga ja preuzet. Bili ste odlični danas.", pohvalio nas je. Pozdravili smo se s njime te smo zajedno s Ravenclawima krenuli prema dvorcu.

"Na trećoj je godini izgledao nekako strašnije i veće. Ili je jednostavno problem bio u tome što sam onda bila premalena za njega?", rekla sam Cedricu osvrćući se prema Kljunoslavu kojeg smo ostavili kod Hagridove kolibe.

"Hipogrifi su zapravo mnogo pitomija stvorenja, no što ih čarobnjaci smatraju. Samo je važno postupati s njima na pravi način.", objasnio je sa smiješkom. "Mogu li posuditi tvoje bilješke? Danas sam bio više okupiran brigom za Kljunoslava."

"Naravno. Ipak ti obavljaš teži dio posla. Ja sam ta koja bi trebala biti zahvalna.", pružila sam mu smotuljak žutih pergamenata.

"Hvala. I želio sam te pitati još nešto.", zastao je na trenutak ispred ulaska u dvorac kako bi pričekao da grupica Ravenclawa ispred nas odmakne. "Hoćeš li biti moja pratnja za bal? Znam da možda nije prava prilika da te to pitam, no mislio sam što prije to bolje. Naravno, ako već nisi odlučila ići s nekim drugim?", upitao je bez imalo nervoze u glasu.

"Da, voljela bih to.", odgovorila sam sa smiješkom.

"Jasno ti je da ćeš morati sa mnom na satove plesa kod McGonagallice?",podsjetio me

"Pa, mislim da ću preživjeti to.", bezbrižno sam slegnula ramenima.

"Odlično. Vidimo se sutra Madison!", pozdravio me i krenuo niz stube prema društvenoj prostoriji Hufflepuffa.

«Ovo je bilo jednostavnije, no što sam mislila.», rekla sam sebi približivši se Debeloj dami koja je ispijala čašu crvenog vina.

"Netko izgleda sretno večeras.", namigne mi ona.

"Gluparija.", odvratih.

"E baš nije!", reče uvrijeđeno.

"Ma ne to, naša lozinka. Trebali biste me pustiti unutra?"

"O, da, naravno dušo.", ponovno se nasmiješila te zapjeva opernim glasom.

utorak, 13.10.2009. - 12:56

Prohladni listopadski dani prolazili su sporije no prethodnih godina u Hogwartsu. Predavanja su trajala cijelu vječnost, a odmori za ručak i slobodni satovi prekratko. Millicent je vrijeme provodila u knjižnici radeći na raznim projektima koje je obećala profesorima dok je Zooey gotovo svakog dana odlazila na metlobojske treninge. Utakmica sa Slytherinima se bližila, a u gryffindorskoj se društvenoj prostoriji već mogla osjetiti navijačka atmosfera.

Većinu svog slobodnog vremena provodila sam zatvorena u spavaonici i zatrpana knjigama. Zadaće i eseji su se samo gomilali, a vrijeme je novac, stoga si nisam mogla dopustiti da budem u zaostatku.

Nakon one, posljednje subotnje rujanske večeri James i ja nismo progovorili ni riječ. Na predavanjima bi se svatko povukao u svoj kut klupe, tupo gledajući u udžbenik ili prazan pergament. Njega je, vjerojatno naljutilo moje odbijanje, dok je moj ego još uvijek bio uvrijeđen spominjanjem Penelopinog imena. Millicentina simpatija prema Rogeru Daviesu je svakim danom rasla, no ja joj nisam mogla pomoći i zbog toga sam osjećala grižnju savjesti.

"Još uvijek ne razgovarate?", upitala me je Zooey na satu Čarolija, nakon što je bacila čaroliju Bešumato, koju su je naučila braća Weasley. Millicent se pravila da je ne sluša pokušavajući svoju čašu s uljem pretvoriti u vodku.

"Ne.", odgovorila sam kratko, a zatim nastavila. "Razmišljala sam o tome da prekinem šutnju, no onda se prije dva dana nije pojavio na satu Obrane od mračnih sila. Vjerojatno je markirao, ali ga nisam vidjela na večeri istog dana, niti za
doručkom sljedećeg jutra.", snizila sam ton glasa što je bilo posve nepotrebno pošto me nitko osim Zooey i Milly nije mogao čuti.

"Možda je bolestan?", pretpostavila je Millicent. Na trenutak sam se zamislila i razmislila o toj opciji koja je mogla biti vrlo vjerojatna pošto je one večeri zasigurno imao vrućicu.

"Moguće, no veći bih nekako saznala zato. Milly, stvarno mi je žao što ti odmažem. Čak i da ga želim pitati za Rogera, sumnjam da bi mi želio odgovoriti.", frknula sam nosom. Zooey je na trenutak zastala i pregriznula usnicu.

"Stvarno ste se posvađali? Mislim, vi ne djelujete popust starog, bračnog para, stoga mi je teško zamisliti vas kako se prepirete. Zar je to što je rekao bilo toliko grozno?", zanimalo je Zooey pošto joj još nisam ispričala što se zapravo dogodilo. Rekla sam joj kako smo se samo zakačili i da vjerojatno od muhe pravim slona, čemu sam bila sklona, no nakon par dana i ona i Milly su shvatila da ne preuveličavam.

"Ja mislim…", započela je Millicent, nakon što sam im ispričala pravu verziju događaja u spremištu za metle. "…da se tu radi o..."

"…ljubomori?", dovršila sam njezinu rečenicu. Znala sam da će to reći pa sam usput okrenula očima, no nije me vidjela. "U redu, priznajem, moj je ego pitanju Jamesa poprilično napuhan i nisam navikla da preda mnom spominje druge djevojke u tom kontekstu. Nas dvoje, ako uopće razgovaramo, onda pričamo o nama. Jest malo sebično, no to nam je prešlo u naviku."

Zooey je otvorila usta kao da se sprema nešto reći, no prekinuo ju je profesor Filtwick, koji je došepao do našeg stola. Patuljastog rasta, lica obraslog sivom bradom i prevelikih platnenih cipela sa spiralom na vrhu nije izgledao nimalo zastrašujuće niti autoritativno.

"Djevojke, vjerujem da priču možete ostaviti za neku drugu priliku i malo više se pozabaviti svojim čašama.", obratio nam se piskutavim glasićem. "Premda, vidim da ste izvršile zadatak. Odlično, veoma sam zadovoljan. Pet bodova svakoj.", nakašljao se i sitnim je korakom otišao provjeriti što rade Angelina i Alicia.
"Dobro, dobro! Pokušat ću još danas saznati gdje je James i pitati ga za Rogera, ali molim te, ne spominji više tu riječ!", obratila sam se Millicent zajedno sa zvonom koje je označilo kraj sata.

"Ljubomora?", nacerila se dok sam ja u torbu spremala svoje stvari. Vidjela sam kako Roger Davies čini isto i sprema se napustiti učionicu. Znala sam da je ovo jedna od rijetkih prilika da saznam gdje je James. Millicent je otišla u knjižnicu, a Zooey na Bezjačke studije. Pričekala sam da se grupica Ravenclawa odvoji od Rogera kako bih ga dobila na samo.

"Hej Roger!", dozvala sam ga nakon što su njegovi prijatelji skrenuli iza ugla. Okrenuo se i začuđeno pogledao u mene dok sam mu prilazila ubrzanim korakom. "Slušaj, zanimalo me gdje je James. Mislim nisam ga vidjela već nekoliko dana i postajem zabrinuta za njega pošto posljednji puta nije izgledao baš najbolje.", rekla sam mu s prizvukom nelagode u glasu, gledajući u kameni pod.

"Bolestan je. Već nekoliko dana leži u bolničkom krilu. Madame Pomfrey sumnja na upalu pluća, stoga je oslobođen predavanja. Pomažem mu oko zadaća i skupljanja bilješki i mislio sam da bi mi ti mogla pomoći, no on mi je rekao kako je bolje da te ne zamaram time.", odgovorio mi je. Bila sam u pravu one večeri i znala sam da nije dobro, no očito da ga nisam mogla uvjeriti u to, stoga je sada snosio teže posljedice.

"Ovaj, da pretpostavila sam da je nešto takvo. Hvala ti. I pomoći ću koliko god budem mogla. James ne mora ni saznati, u redu"?

"Da, naravno. Stvarno je teško pratiti gradivo za dva učenika. Ponajviše zato što on sluša najteže predmete. Zapeo sam s prijevodom starih runa, a James mi je jednom spomenuo kako tebi to dobro ide pa sam te želio pitati za pomoć?".

"Žao mi je trenutno sam u žurbi, ali ako ti je hitno možeš ti pomoći moja prijateljica Millicent. Ona je odlična učenica i trenutno ima slobodni sat. Bolju pomoć od nje ne možeš dobiti. Mislim da je malo prije otišla u knjižnicu.", iskoristila sam situaciju kako bih barem malo pomogla Millicent.

Roger se na trenutak premišljao, no onda je pristao. "U redu, potražit ću je. Vidimo se Madison.", pozdravio me i krenuo u smjeru knjižnice dok sam ja pohitala niz hodnik prema Bolničkom krilu. Susrela sam Gospu Noriss, mačku kućepazitelja Filcha, napola zaglavljenu u viteškom oklopu. Iznad nje je letio duh Peeves smijući se na glas i glasno vičući. "Tako ti je i trebalo prokleta mačketino! Dobro su učinili oni mangupi uvalivši te u škripac!", odzvanjalo je pustim hodnikom.

Uskoro je zvonilo za početak sljedećeg sata, no ja sam odlučila propustiti Povijest magije. Profesor Binns ionako ne bi primijetio moj izostanak. Zaneseno bi pričao o ratu sjevernoeuropskih divova krajem sedamnaestog stoljeća dok bi svi ostali umoreni dosadom, drijemali na drvenim klupama.

Zatori na prozorima bolničkog krila stvarali su umirujuće prigušeno svjetlo kako bi rijetko bolesni učenici mogli odmarati. Gotovo svi kreveti bili su prazni. Osim Jamesa u prostoriji je ležala još jedna djevojčica, stara oko dvanaest godina s razbijenim nosom i velikim crvenim bubuljicama po cijelom licu.

On je pak ležao na krevetu koji je bio najudaljeniji od ulaznih vrata. Madame Pomfrey sjedila je za svojim stolom i potvrdno mi klimnula glavom dok sam prišla krevetu. Njegova veoma svijetla koža bila je obasuta crvenim mrljama na području vrata, a niz čelo je klizila kapljica znoja. Otvorio je oči koje su izgledale poput rastaljenog srebra. Djelovao je veoma slabo.

"Pomislio sam da nećeš doći.", reče hrapavim, tankim glasom.

"Nisam znala. Žao mi je.", rukom sam prošla preko njegova užarena čela. Pokušao se uspraviti i sjesti, no odjednom ga je uhvatio snažni napad kašlja.

"Koliko sam vam puta rekla da ne pokušavate ustati?", s negodovanjem je do nas došla madam Pomfrey. "Vrijeme je da popijete svoj lijek.", u ruci je držala crnu bočicu čiji je purpurni sadržaj izlila u čašu koja se nalazila na noćnom ormariću. Dohvatila je čašu te je prinijela Jamesovim suhim i ispucanim usnicama. Na licu se pojavio izraz gorčine zbog okusa lijeka koji je uzeo.

"Moram se naviknuti na činjenicu da si ti gotovo uvijek u pravu. Trebao sam te poslušati. Ponekad mislim da će me moja tvrdoglavost koštati glave.", rekao je nekoliko minuta kasnije oporavivši se od ispijanja kiselog sirupa. Blago sam mu se nasmiješila. Polako je pomaknuo slabe prste i isprepleo ih s mojima koji su ležali na bijeloj plahti. Primijetila sam kako mu san dolazi na oči.

"Spavaj, trebaš se odmoriti. Doći ću ja još koji puta.", odmaknula sam se od kreveta.

"Ne, nemoj još ići. Mrzim biti sam.", jedvice je prošaptao, no ja sam odmahnula glavom.

"I sam si rekao kako sam ja gotovo uvijek u pravu. Poslušaj me, bar ovaj put.", sagnula sam se i poljubila ga u vrelo čelo. Stisak njegove ruke je oslabio. Zatvorio je oči i teško izdahnuo. Krajičkom oka sam ga pogledala kako pokušava zaspati, a zatim sam krenula prema vratima kroz koja je upravo prolazila Penelope. U rukama je nosila snop ružičastog cvijeća dok je srnećim korakom, ne osvrnuvši se prošla kraj mene. Cvijeće je odložila u vazu na noćnom ormariću te je prstima prošla kroz Jamesovu sobu, no on je već spavao. Ili je barem samo tako izgledalo.

Žarko sam željela da mu bude bolje. Koliko god je ponekad bio sebičan i egocentričan nije zaslužio biti teško bolestan. Zapravo, bilo je čudno to što su mi dani bez njega bili toliko neobični. Ne bih uopće mislila na njega, no kada bih zastala samo na trenutak zapitala bih se gdje je.

Posljednje predavanje još je uvijek trajalo, no osjetila sam glad i krenula prema Velikoj dvorani gdje je već zasigurno poslužena večera. Sišla sam niz zavojite stepenice i pozdravila Skoro bezglavog Nicka koji je s Debelim fratrom ogovarao Debelog baruna.

"Kako se usuđuje, reći mi da sam šuplja lelujajuća zavjesa. Ja?! To je apsurdno!", negodovao je Nick dok je Debeli fratar u znak odobravanja i suosjećanja brzo klimao glavom. Niz hodnik sam udarala poveći kamenčić sve dok ispred učionice Bezjačkih studija nisam čula dobro znane glasove.

"Dakle mislim da smo to riješili.", smiješio se profesor Dumbledore pružajući mom bratu Kylu staru, naboranu ruku. Za njima je iz učionice izašla Umbridgica visoko uzdignutog nosa, ali s vidljivim osjećajem zadovoljstva. Nosila je tirkiznu pelerinu koja se činila broj premalenom, a prosijeda kosa joj je bila zaglađena u malenu punđu na zatiljku. Usnice je namazala ružičastim ružom.

"Oh gospođice Gerrard, baš dobro što ste ovdje!", oglasio se Dumbledore pozvavši me bliže mahanjem ruke. Kyle je izgledao sretno, ali i veoma uzbuđeno. Nije mi javio da dolazio u Hogwarts, no očigledno da je sve bilo u najboljem redu.

"Bok Madison.", zagrlio me snažno, kao da se nismo vidjeli godinama.

"Što ti radiš ovdje?", upitala sam ga začuđeno dok se Umbridgica glasno nakašljala.

"Mislim da ja mogu ponuditi odgovor na to pitanje. Kyle Gerrard je novi profesor Bezjačkih studija u Hogwartsu. Profesorica Sinistra odlučila se za privremenu mirovinu, što zapravo i nije bilo loše pošto nije zadovoljavala određene kriterije Ministarstva.", tu je nakratko zastala, oštro pogledavši Dumbledora. "No, bilo kako bio gospodin Gerrard se iskazao u svom radu za Ministarstvo, stoga sam na mjesto novog predavača profesoru Dumbledoreu predložila upravo njega. Mladenački polet i entuzijazam svakako su dobrodošli u poučavanju mladih mozgova. Nije li tako Albuse?", zacvrkutala je.

"Apsolutno se slažem s vama Dolores. Gospodin Gerrard je najbolja osoba za taj posao. Ipak, mislim da bi njih dvoje voljeli porazgovarati. Hoćemo li poći na večeru? Učinilo mi se da sam nanjušio svinjske kotlete.", predložio joj je Dumbledore znakovito mičući nosom. Krenuo je u smjeru Velike dvorane, a Umbridgica ga je pratila u stopu.

"I što kažeš?", upitao me je Kyle nakon što su se udaljili.

"Nadam se da nisi ovdje da špijuniraš moje ponašanje i tužiš me roditeljima. To bi bilo zaista podlo. Inače, mislim da je super što ćeš raditi ovdje.", odgovorila sam mu. Odjeven poput bezjaka, u bijelu košulju i klasične crne hlače nije davao dojam da se radi o pravom čarobnjaku. Kyle je osim Hogwartsa završio i razne bezjačke škole i znao je o bezjacima mnogo više no što sam mogla zamisliti.

Zooey je bila vidno iznenađena nakon što sam joj objavila tu vijest. Vilica s nataknutim komadićem slatkog krumpira ispala joj je iz ruke dok je pokušavala uhvatiti dah gušeći se istom namjernicom.

"On će predavati ovdje?!", upitala je još jednom, a ja sam joj potvrdila.

"Sigurna sam da nije bez razloga ovdje.", spustila sam ton glasa i blago se nagnula preko svog tanjura. "Mislim da je ovo povezano s Redom. Zapravo, uvjerena sam da je tako. Teško mi je povjerovati da su se Dumbledore i Umbridgica lako složili oko zapošljavanja iste osobe, posebice ako znamo da su njihovi ukusi različiti."

"Zanimljiva teorija, nisam razmišljala o tome s te strane.", promrmljala je. " Ipak znaš da to znači da će svi profesori od danas biti blagonakloni prema tebi. Osim ako ih Kyle ne uvjeri u suprotno.", skrenula je pogled prema mom bratu koji je sjedio za učiteljskim stolom čavrljajući s Hagridom.

U Velikoj se dvorani osjetila promjena. Sve ženske oči bile su okrenute prema Kylu što nije bilo čudno pošto je bio zgodan za svoje godine. Romilda Vane, Ravenclawka s četvrte godine, sanjivog je pogleda postavila glavu na desnu ruku potpuno ignorirajući svoj obrok. Čak su i Slythernike bile vidno oduševljene.

"Evo Millicent!", uzviknula je Zooey mašući prema ulaznim vratima. Millicent nije izgledala ništa drugačije od Romilde Vane, samo što sam ovoga puta bila sigurna da uzrok tome nije moj brat. Smiješila se od uha do uha , a lice joj je oblilo rumenilo.

"Ne valjda i ti.", sumnjičavo ju je pogledala Zooey napadajući grašak na vilicu.

"Što ja?", zbunjeno ju je upitala, a Zooey joj je nezainteresirano odmahnula rukom.

"Nećete vjerovati što mi se danas dogodilo!", rekla je nakon par minuta šapatom. "Roger Davies i ja smo učili zajedno u knjižnici! Pomogla sam mu s prijevodom starih runa i bio je veoma ljubazan. Rekao je da si me Madison ti preporučila!", veseo je ciknula.

"Pitala sam ga što se događa s Jamesom, a on me zamolio da mu ja pomognem. Pošto nisam imala vremena sjetila sam se tebe i znala sam da ćeš ti to obaviti s većim veseljem nego ja.", namignula sam joj.

"Hvala ti puno!", zagrlila me je poput malene djevojčice. "Dogovorili smo se da ćemo u subotu zajedno proći sljedeću lekciju.", lice joj je sada izgledalo poput papričice.

"Baš lijepo.", oglasila se Zooey. "Nego, jesi li uspjela saznati gdje je James?"

"Jesam. Bila sam kod njega u bolničkom krilu. Roger mi je rekao da sumnjaju na upalu pluća, no nisam pitala madam Pomfrey o čemu se točno radi premda je izgledao dosta loše. Nismo mnogo razgovarali."

"Kao da je to neka novost.", široko se nacerila, a ja sam je udarila nogom ispod stola.

"Hej! Što Kyle radi ovdje?", upitala je Millicent nakon što joj je on mahnuo.

"Dođi bliže, ispričat ću ti.", bezvoljno sam ispuhnula balončić zraka dok je Millicent pažljivo načulila uši upijajući svaku moju riječ.

utorak, 01.09.2009. - 22:00